Internetski narativ "48 sati pepela i krvi" potresan je, temeljit, dokumentiran i poučan izbor iz golemoga arhivskog materijala Haškoga suda o zločinu u Ahmićima.
Autor: Boris Pavelić, objavljeno 17.04.2019. u Novom listu
"Petnaest godina već čekam trenutak kad ću ovo moći javno izgovoriti, kad ću javno moći izraziti moju sućut svima koji su stradali tokom rata u BiH, a napose onima koji su stadali 16. travnja 1993. i danima koji su uslijedili. Ispričavam se što sam pogriješio ne odbivši prenijeti zapovijed koju je izdao Tihomir Blaškić u onim teškim, dramatičnim trenucima, a koja je stvarno nelegalna. Ja znam da ova isprika neće nikome vratiti njegove najmilije, ali želim da bar oni živi znaju kako se ja kajem u svoje ime, i u ime onih koji duguju tu ispriku. Mislim da ih ima još. Još jednom, iskreno mi je žao što su se zbili zločini u kojima su stradali nedužni ljudi i što sam i ja, svojim propustom, koji je vama sada poznat, doprinio da se neki od tih događaja dese". To je 29. travnja 2008. pred Sudom Bosne i Hercegovine izgovorio Paško Ljubičić, ratni zapovjednik Četvrte bojne Vojne policije HVO-a, priznajući krivnju za zločine u selu Ahmići kod Viteza, u kojima je 16. travnja 1993, djelomice pod njegovim zapovjedništvom, ubijeno 116 civila, uključujući 35 žena i jedanaestoro djece, a cijelo je selo spaljeno.
Do jučer, Ljubičićeva izjava o krivnji nije bila ni naročito poznat ni lako dostupan javni dokument. Hrvatska javnost i inače zna izmimno malo o detaljima istrage, suđenja, kažnjavanja i priznanja krivnji pred Haškim sudom za najteži ratni zločin što su ga snage HVO-a počinile u susjednoj zemlji. No sada je to promijenjeno: od jučer, na internetskoj stranici www.sensecentar.org dostupna je temeljita, pregledna i interaktivna rekonstrukcija pokolja u Ahmićima, zajedno s istragom i suđenjima koja su za taj zločin provedena pred Haškim sudom i Sudom BiH.
Rekonstrukciju, nazvanu "48 sati pepela i krvi", prema šifriranome HVO-ovu imenu akcije u Ahmićima, načinio je "SENSE Centar za tranzicijsku pravdu", nevladina organizacija nasljednica novinske agencije SENSE, specijalizirane za izvještavanje s Haškog suda. To je peta SENSE-ova internetska rekonstrukcija ratnih zločina: dosad su objavljene, i besplatno javno dostupne, internetske pripovijesti o ratnome uništavanju spomeničke baštine, o zločinima na Kosovu i u Srebrenici, te akciji "Oluja" Hrvatske vojske. "48 sati pepela i krvi" jučer je predstavljena u Ahmićima i u Sarajevu, a o njoj su govorili Adnan Zec, jedan od preživjelih žitelja Ahmića koji je u napadu ranjen, a ubijeni su mu najbliži članovi obitelji; ahmićki imam Mahir Husić, bivši zapovjednik britanskog bataljuna UNPROFOR-a Bob Stewart, časnik koji je prvi ušao u spaljene Ahmiće, Mark Harmon, bivši tužitelj Haškog suda koji je pred Haškim sudom zastupao optužbu na suđenjima za Ahmiće, te Mirko Klarin, direktor SENSE Centra za tranzicijsku pravdu.
Internetski narativ "48 sati pepela i krvi" potresan je, temeljit, dokumentiran i poučan izbor iz golemoga arhivskog materijala Haškoga suda o zločinu u Ahmićima. Ta svojevrsna internetska priča, koju može lako pratiti svatko tko elementarno snalazi na intenetu, vodi gledatelja od samih početaka ratova u bivšoj Jugoslaviji, preko konkretne situacije u trenutku zločina, ubijanja i razaranja samog, te istrage, suđenja i izricanja kazni ili priznanja krivnje pred sudovima. Gledatelj stječe uvid u originalne dokumente, fotografska i video svjedočenja zločina i njegovih posljedica, vojne zapovijedi, političke i medijske dokumente, te najzanimljivije isječke sa suđenja, i tako stječe vjernu i prilično temeljitu sliku onoga što se uistinu dogodilo. Internetski narativi SENSE Centra za tranzicijsku pravdu, načinjeni na temelju dokumenata koji su uvedeni kao dokazi u Haška suđenja, tako su, bez sumnje, među rijetkim cjelovitim ali preglednim, vjerodostojnim, nepristranim i istinoljubivim uvidima u neke od najtežih ratnih zločina u ratovima devedesetih na području bivše Jugoslavije. Direktor SENSE-a Mirko Klarin najavljuje i nove internetske narative, podsjećajući da je arhiva Haškoga suda neiscrpan istraživački izvor za preciznu, vjerodostojnu i ideologije lišenu rekonstrukciju ratnih zločina na području bivše Jugoslavije.
SENSE-ov internetski narativ predstavljen je u Ahmićima u sklopu obilježavanja 26. obljetnice pokolja i komemoracije pod geslom "Tragamo za istinom i gradimo suživot". Još uvijek, naime, nisu kažnjeni svi neposredni počinitelji, pa je bošnjački član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović jučer u Ahmićima poručio kako je "konačno vrijeme da se sud i tužiteljstvo BiH pozabave time, kako ubojice ne bi slobodno šetali". Također, još nisu pronađeni posmrtni ostaci 29 ubijenih Ahmićana. Na komemoraciji je bio i britanski časnik Bob Stewart, koji je, kao zapovjednik britanske bojne UNPROFOR-a, prvi ušao u spaljeno selo. "I danas me progone te slike", kazao je jučer novinarima. "Pravde nema i nesavršena je, jer mrtve nitko ne može vratiti. Mnogi su umrli u nevjerojatnoj agoniji. Sve što možemo jest da sucima dopustimo da donose odluke. Moramo se nadati da će učiniti ono najbolje", rezignirano je kazao Stewart. Kakva-takva utjeha može možda biti samo to što je nevladina organizacija Centar za nenasilnu akciju jučer u Ahmiće uspio dovesti i ratne veterane suprotstavljenih vojski iz ratova devesetih, koji su, prema riječima bivšeg hrvatskog vojnika Krešimira Ivančića, htjeli pokazati "da postoji i drugi put". "Možemo postaviti temelje za mir i suživot, da se našoj djeci nikad ne dogodi ono što se događalo nama". Dotad, valja pamtiti riječi Davida Schwendimana, tužitelja na suđenju Pašku Ljubičiću pred Sudom BiH: "Ono što se dogodilo u Ahmićima bila je katastrofa i tragedija. A to, što osoba koja ovdje sjedi nije rekla ne, ne znači da se to ne bi dogodilo. Taj napad je nadilazio gospodina Ljubučića i siguran sam da bi se nastavio i bez njegove podrške. Ali, on nije rekao ne. I kao posljedica toga, krv ljudi je na njegovim rukama. To je nešto s čim će morati živjeti do kraja života, baš kao što će ljudi koji su tog dana patili morati živjeti s onim što im se dogodilo".
Komemoriran i zločin u Trusini
Istoga dana kada je počinjen masakr u Ahmićima, dvjestotinjak kilometara južnije, u Trusini kod Konjica, pripadnici Specijalnog odreda za posebne namjene pri štabu Vrhovne komande Armije BiH "Zulfikar" ubili su devetnaest hrvatskih civila, među kojima i osobu stariju od sedamdeset godina, te tri zarobljena pripadnika HVO-a. U danas napuštenom selu jučer je, pred spomen obilježjem, održana komemoracija, položeni su vijenci i zapaljene svijeće, a za poginule je služena i misa.
Posmrtni ostaci ubijenih u Trusini pokopani su tek godinu i pol nakon zločina, jer je trajao mukotrpan proces pregovora tada zaraćenih HVO-a i Armije BiH o razmjeni tijela ubijenih. U studenome 1994, posmrtni ostaci pokopani su na groblju kod Širokog Brijega. Tek deset godina kasnije, 2004, tijela devetoro ubijenih prenesena su na groblje u Trusinu, u kojoj danas ne živi više nitko. Sud BiH kaznio je petoro počinitelja zločina, osudivši ih na zatvorske kazne od jedne do trinaest godina zatvora. Jedna od petoro počinitelja, Rasema Handanović, u travnju 2012. pred Sudom BiH priznala je krivnju.